Složit ćemo se svi, da najviše pažnje promatračima privlači Pulijeva dlaka. Za njihovu se dlaku veže i najviše dilema u pogledu održavanja, u smislu: Smije li se šišati ili ne, dali se sama formira u pletenice, ili je treba “napraviti” takvom.
Probat ćemo objasniti što više detalja u svezi dlake, da bismo pružili pravu pomoć budućim vlasnicima Pulija, a i da zauvijek pokopamo neka praznoverja, što neki ''stručnjaci'' šire svud naokolo.
Dlaka - Božji dar ili kazna
Tekst objavio i uredio: Vatroslav Zuppa Bakša, Autor teksta: Molnar Jozsef, 13.08.2013.
Primjera radi, takvu konstrukciju dlake imaju: kuvas, mudi, vojvođanski pulin i sl. Primjerci Pulija sa takvom dlakom, nisu za rasplod, ni za izložbenu karijeru. Iz gore navedenih vidimo, da priroda sama stvara pulijeve pletenice, a zadatak vlasnika je da ih čuva i njeguje.
Kako sačuvat dalku ?
Da bismo lijepo formiranu dlaku Pulija sačuvali, moramo osigurati adekvatne uvijete za držanje ove rase. Psi se moraju držati u takvom okruženju, gdje nema korova, raznih čičaka. Poslije šetnji, treba strogo prekontrolirati dlaku i očistiti je od ostataka biljaka, trave, grančica itd. Tokom zimskih dana, snijeg se može lako nalijepiti na dlaku psa, stvarajući kuglice leda, veličine klikera pa i pingpong loptice. Te komade leda trebamo pažljivo skidati ili fenirati fenom za kosu da ih otopimo. U protivnom pas će ih sam skidati, ali zajedno sa dlakom, što svakako ne želimo.
Za čišćenje od glista postoji velik izbor tableta. Kod odraslih pasa je potrebno to raditi 4 puta u godini, a kod mladih pasa po uputama veterinara.
Klasični alati za uređivanje, češalj i četka kod pulija ne dolaze u obzir. Sve što treba uraditi, radi se rukom. Mjesečno jednom ili dva puta, trebamo razvući pletenice koje se zamrse, i koje smatramo predebelima. Pulijeve pletenice se mogu cjepati po dužini kao tkanina. Koristeći ovu sposobnost, sami možemo odrediti debljinu pletenica. Kod odraslih Pulija, trebala bi biti između debljine olovke i palca. Kod osjetljivih mjesta, npr. kod ušiju, dlaku cijepamo od korijena prema vrhu. Isto tako, kad je dlaka previše zamršena. Na ostalim mjestima, može se cjepati od kraja prema korenu, što ide mnogo brže, ali svakako treba paziti da se slučajno ne ozlijedi naš ljubimac. Ovo cjepanje psu inače nije neprijatno, neki čak uživaju u ovome, jer vide da im je tada posvećena puna pažnja gazde. Povremeno treba počupati dlake iz ušiju. Ovim ćemo poboljšati provjetrenost uha, te potkanuti lakše pražnjenje ušnog kanala. Treba raditi sa malim količinama dlake i sa sitnim pokretima. Po potrebi, trebamo očistiti ušne školjke. Možemo uzeti neki preparat za tu svrhu, ili jednostavno koristiti čaj od kamilice. Veoma je opasno čistiti ušni kanal sa raznim štapićima, za tu svrhu služe proizvodi u obliku spreja ili kapi.
Često je i pitanje, neće li oslijepiti ako se ošiša? Normalno, da neće. Sva druga “stručna” mišljenja spadaju u naučnu fantastiku. Ako je Puli u punoj dlaci, pa se cijeli ošiša, potrebno mu je dan-dva da mu se oči naviknu na nove uvijete. Ne zaboravimo da su mu oči dotad bile zasjenjene. Pas će gledati, da bude što više pod krovom, ili u sjeni, i to je sve. Preporučuje se, da se puli šiša u proljeće. Sunce tada još nije jako, pa neće biti nikakvih smetnji sa očima, a dlaka će mu izrasti do zime, baš kada mu bude stvarno potrebna. U stara vremena, na početku proljetnog šišanja ovaca (prva polovina travnja), pastiri su šišali i svoje pse, tako da ideja nije nimalo nova. Čitajući raznu literaturu, nailazimo na podatak, da Pulijeva dlaka zimi grije, a ljeti hladi. Uz svo poštovanje autorima tih tekstova, dobro bi bilo za nadodati: Prirodno je da psi bijele i blijedožute boje lakše podnose vreline, zbog same boje dlake, ali crni i sivi primjerci semogu pošteno napatiti u toku ljeta. Puli je po prirodi veoma izdržljiv, pa će prebroditi ljeto, ali dlaka ga neće baš hladiti. Mora se osiguratii debeli hlad, pogotovo mladim psima, koje prvo ljeto pogađa u 10-12 mjesecu života. Generalno gledano, kult dlake može puno štetitii rasi u cjelini. Parenja, čisto zbog dobivanja ljepše i duže dlake, nakon nekoliko generacija, dokazano dovode do slabljenja kostura. Lijepa dlaka je bitna, ali nije sve. Prije svega, zdravlje je najbitnije. Skladna građa tijela u cjelini, dobar zagriz, spolne karakteristike i dobro kretanje psa je jednako važno.
Puli kroz povijest
Pulijev današnji izgled je rezultat sportskog uzgoja rase, što datira od dvadesetih godina prošlog stoljeća. Sve kinološke manifestacije u samom početku, kod naših susjeda, Mađara, organizirala je Kraljevska Žandarmerija. Na tim prvim izložbama pažnja publike, prije svega aristokracije, bila je usmjerena na lovačke pse. Međutim ponekad se pojavio i neki predstavnik ovčarskih rasa za tjeranje stada ovaca ili za njihovo čuvanje. To su zapravo počeci sportsko – izložbenog uzgoja ove rasa. Prije prvog svjetskog rata, Pulijeva dlaka je više ličila na izgled dlake današnjeg tibetskog terijera, nego na dlakavi pokrivač današnjih predstavnika rase. Tokom više od osamdeset godina Puli je uzgajan da bi izgledao ovako kakvim ga danas poznajemo.
Kako se dlaka formira?
Sa tim pitanjem se srećemo najčešće; dali sama raste tako, ili je potreban neki poseban zahvat da se takvom napravi ? Poslije rođenja, štenetova dlaka je talasasta, na dodir veoma meka, i tako to ostaje otprilike do pola godine starosti. Normalno, ta dlaka raste i postaje kovrdžavija, u odnosu na raniji period, ali u suštini još je uvijek meka, i ne liči na dlaku odraslih primjeraka. Otprilike od šestog mjeseca počinju se formirati, za rasu karakteristične pletenice.
Lako ćemo razumijeti taj složeni proces, ako usporedimo pletenicu sa tornjem u izgradnji.Znamo, da je za svaki toranj potrebana jaka baza od betona i betonskog željeza. Ulogu te baze u pletenici Pulija ima pokrivna dlaka. U tornju, za popunjavanje praznina,potrebno je sazidati zidove od cigle. U pletenici praznine popunjava poddlaka.Ta poddlaka, kvalitetom veoma slična vuni ovaca,neprestano raste i ispada, ali je pas ne gubi, nego ostaje utkana u pletenicu. Pokrivna dlaka neprestano raste, i blago se uvija, vuče za sobom poddlaku, te tako pletenica dobiva na dužini i tvrdnoći. Sa godinom dana starosti, pletenice su formirane i donekle stvrdnute. Kako kaže sva literatura, Pulijeva dlaka je dobra, ako sa malo njege izgleda kulturno i lijepo.
Ako je dobar odnos između dva tipa dlake, stvaraju se lijepe loknice, po dužini iste debljine. Ako ima previše poddlake, trebat će više vremena za njegu.. Ako je poddlake premalo,problem je puno veći, jer se nemaju od čega izgraditi pletenice, te kako se kaže stručno: Dlaka ostaje otvorena.
Psi se mogu međusobno također počupati. Manje zbog agresivnosti, a više tokom rasplamsale igre. Ovo važi prventstveno za mlade pse, baš u dobi kada im se formira dlaka. Ako imamo mlade pse koji se vuku za dlaku ili se grickaju, nema nam druge, nego ih razdvojiti. Sve ovo zvuči pomalo zastrašujuće, ali jednom izgubljena dlaka, teško se može povratiti. Potrebno je oko godinu dana da se na oštećenim mjestima ponovo formiraju pletenice. Na kraju moramo spriječiti pse da se češu. Prava zaštita od buha, i povremeno kupanje su dovoljna preventiva, da ne dođe do toga.
Kako njegovati dlaku?
Staro je pravilo, da se dlaka neguje najviše iznutra, a to vrijedi za sve rase pasa. Najprije trebamo Pulija hraniti kvalitetnom hranom. Danas postoji stvarno širok asortiman granulirane hrane i konzervi, a može se i kuhati, ali to zahtjeva puno više vremena za pripremu. Ako se odlučimo za kuhanu hranu, moramo dodati potrebne vitamine i minerale, kada se obrok ohladi. Možemo ih i hraniti granuliranom hranom, ali navlaženom sa juhom, dodajući nešto povrća i kuhanog mesa. Ovaj kombinirani način ishrane je dobar, jer se znalo događati, da psi povrate suhe granule. Problem nije sa kvalitetom hrane, nego je problem u tome da ta suha hrana u tren upija svu tečnost iz želudca, pa neki psi reaguju povraćanjem. Moramo voditi računa o zaštiti od vanjskih i unutarnjih parazita. Buhe su problem, koji kod Pulija ni slučajno ne smije postojati. Preporučuje se korišćenje spot-on preparata, koji se veoma jednostavno koriste, a imaju produženi rok. Par mjeseci štite od buha, krpelja i sl. Razvuče se dlaka po dužini leđa,da se dođe do kože, pa se uložak sa preparatom nanese na kožu, počevši od vrata prema repu. (Ogrlice protiv buha puno pasa ne podnosi, a razne vrste praškova nemaju kontiunirani efekt.).
Ponekad treba uzeti i škare u ruke. Trebamo ošišati dlaku oko analnog otvora, sa ciljem da spriječimo slepljivanje dlake, pogotovo ako je stolica psa iz nekog razloga mekša. Isto tako, možemo ošišati dlaku sa spolnih organa, da bi se psi lakše umivali. Povremeno treba šišati dlaku na šapama. Obuhvati se Pulijev zglob, i odsječe se višak dlake koji doseže ispod tabana. Obavezno se šiša dlaka, koja raste između prstiju nadole. Sva ova šišanja se rade po potrebi, uz redovnu kontrolu dotičnih mjesta. Kod nekih starijih pasa, dlaka doseže sve do zemlje. Kod njih treba skratiti dlaku, da je ne bi vukli za sobom. Najčešće se ostavlja razmak od 2-3 cm do zemlje. Jednom tjedno je poželjno isprazniti analne žlijezde. Ako se same ne prazne, može doći do upale. Zamolite
svog veterinara da vam pokaže, kako se pravilno izvodi taj zahvat, pa ćete moći kasnije isto i sami. Uz malo prakse sve se radi rutinski , i ne traje duže od dvije-tri sekunde. Možda će neke potencijalne vlasnike uplašiti ovo što smo nabrajali, no sve ovo ne traži puno vremena, ako se radi redovno. Recimo, 15 minuta poslije svake šetnje i dva sata jednom ili dvaput mjesečno. Ako se Pulija zapostavi, potrebno je neusporedivo više vremena da se dovede u red, a nekad je šišanje cijelog psa jedina pomoć.
Ošišana dlaka
Moramo priznati, da je prelijepa izložbena dlaka često teret za našeg ljubimca. Ne može se kretati zbog nje u punom tempu, veoma mu je teško plivati, jer ta dlaka upija puno vode, pa je teška. Nerijetko, nokat mu se slučajno zarije u pletenice u trku, pa pada zbog toga. Možemo zamisliti koliko je to opasno, ako se desi tokom plivanja, zato se Puli ne ostavlja bez nadzora na otvorenim vodama. Ako ste istinski zaljubljenik u Pulija, zbog njegove inteligencije, odanosti ili radnih sposobnosti, a nije predviđen za izložbe, i ne biste se mučili sa dlakom, slobodno ga ošišajte. Puli se ne šiša do gole kože, nego mu se ostavlja dlaka u dužini 3-5 cm. Ovako mu ostaje lijep izgled, a dlaka mu ne smeta u radu, ili tokom ljetnih mjeseci.
Molnar Jozsef
